Špilja Biserujka
Nekoliko kilometara nakon Čižića dolazimo u malo mjesto Rudine, koje u svojoj dubini skriva jedno od najvećih prirodnih bogatstava otoka Krka – špilju Biserujku.
Postojanje ove špilje poznato je kod Rudina ili iznad Slivanjske uvale već preko stotinu godina, kada je njezina unutrašnjost (s tadašnjim ulazom u obliku jame) skrivala i budila interes za nepoznate tajne i ljepotu svojih kalcitnih ukrasa. Od priče, da je u njoj skriveno blago jednog krijumčara, pa do prvih ulazaka zainteresiranih posjetitelja, postepeno su uređivani njezini prolazi i ljudi su se sve slobodnije kretali.
Osvjetljivanjem špilje znatno je porastao interes za postojeće bogatstvo podzemne galerije brojnih stalaktita, stalagmita i kalcitnih stupova. Svojom dužinom od oko 110 m i veličinom svog podzemnog prostora špiljska unutrašnjost zaista oduševljava svojom ljepotom i zanimljivošću istaloženih oblika. Temperatura u špilji je u toku čitave godine od 10 do 13 Celzijevih stupnjeva, a povremeno procjeđivanje, kapanje sa stropa ili vlaženje u podzemlju je samo iza kišnih razdoblja.
Uređenim i sigurnim stazama prolaz kroz špilju dostupan je svima,od djece do starijih osoba. Zanimljivosti kulturnih i prirodnih vrijednosti otoka Krka ovom su špiljom dobile još jedan vrijedan detalj, koji se uklapa u druge sadržaje i ponude, te osigurava kako gostima otoka Krka, tako i gostima crikveničke rivijere mogućnosti posjete i obilaska.
Ljekovito blato
Soline, popularno zvano blato, nalaze se na zapadnoj strani uvale Klimno. Plaža je plitka i pješčana, pogodna je za obitelji s djecom. Zanimljivo je što se plažom može hodati stotinjak metara, a more je još uvijek do koljena! Omiljena je među mladima upravo zato.
Nudi mogućnost dobre zabave, od picigina na moru do odbojke na pjesku. Naime, u Solinama su i dva odbojkaška terena, te malonogometno igralište.
Soline posjeduju ljekovito blato. Iako nikamo nije navedeno čemu sve to blato pomaže, mnogi su zadovoljni ispitivanjem na vlastitoj koži pa se ponovno vraćaju na Meline.
Peltastis
Radi se o brodu potonulom kod Šila na Krku. Vidljivost često nije najbolja, ali ga relativno mala dubina i zanimljiva priča čine odličnom lokacijom.
U noći sa 7. na 8. siječnja 1968. godine bilo je užasno nevrijeme. Grčki teretni brod PELTASTIS od oko 1500 BRT, krcao je u luci Jurjevo kod Senja drvo. Zbog najavljenog nevremena i bure koja na tom području može dostići brzinu i preko 150 km/h, napustio je u popodnevnim satima 7. siječnja luku Jurjevo i krenuo prema Rijeci u potrazi za sigurnijim sidrištem. Već se počeo spuštati mrak i počela je snježna vijavica kada se brod s dva sidra usidrio na sidrištu Pazduhovo, oko 200 do 300 metara ispred Dramlja. Vjetar je ojačao, sidra su zaorala… Ni puna snaga strojeva nije se mogla suprotstaviti stihiji vjetra i valova. PELTASTIS se krmom približavao hridinastoj obali između Krka i uvale Soline. Da li je koban bio već prvi udarac krmom u hridi i prodor mora u strojarnicu, ili prodor mora u utrobu broda kroz grotla kojima je, čini se, vjetar raznio pokrove, više nije važno.
Brodski sat stao je na 3 sata i 50 minuta. PELTASTIS je ležao na dnu, na dubini 20 do 33 metra. Jarbol broda se nalazi na dubini od samo 10 metara i pri dobrim uvjetima vidljiv je i s površine. Pramčana sidra sasvim su blizu obale prema kojoj je okrenut pramac, a jedno od njih je izvađeno i nalazi se u samom mjestu Šilo. Brod uspravno leži na pješčanom dnu koje se lagano spušta prema suprotnoj, Crikveničkoj obali. Od 12 članova posade spasila su se četvorica, dok su slijedećih dana pronađena tijela sedmorice mornara. Posljednji član posade, kapetan Teodoros Beleisis proglašen je nestalim. Ronioci koji su u to vrijeme ronili na olupinu tvrde da su vidjeli čovjeka kako je nagnut uz navigacijski stol u uspravnom položaju. Iako isprva nitko nije vjerovao u te priče, to je podvodnom snimkom iz mjeseca lipnja potvrdio austrijski turist Franz Mitznneg. Potvrđeno je da je taj čovjek kapetan Teodoros Beleisis. Pretpostavlja se da je, ne želeći napustiti tonući brod, naredio posadi da ga se zaveže na komandnom mostu.